Ne možete da pretpostavite koliko ima otrovnih biljaka na planeti, a posebno onih koje su u našoj blizini svakodnevno. Neke od njih gajimo kao ukrasne, a zapravo ne znamo koliko su opasne. Evo nekih najzastupljenijih.
Glicinija je listopadna penjačica koja cveta u proleće. Veliki mirisni cvetovi su grozdaste strukture i obično su plavkaste, bele ili crvene boje. Godišnje može narasti u visinu i do tri metra. Otrovne materije nadražuju sluznice probavnog sistema, izazivaju žarenje, grčeve i bolove u stomaku. Otrovnost glicinije leži u plodovima, mahunama i semenkama koji izazivaju povraćanje, dehidrataciju i opštu slabost.
Fikus, stalno prisutan u našim domovima kao egzotična sobna biljka, takodje ima otrovna svojstva. Sadrži gorak i otrovan mlečni sok koji nadražuje sluznice. Postoji oko 800 podvrsta fikusa, a sve u dodiru sa kožom dovode do oticanja i svraba. Jedna od vrsta fikusa daje sok koji se sakuplja i koristi u proizvodnji automobliskih guma. Njen latinski naziv je Ficus elasica.
Rodadendron je izuzetno zastupljen u našim domovima. Postoji više od 1.000 podvrsta ove biljke. Najveći sadržaj alkaloida ima u listovima, mada su otrovni i ostali delovi biljke. Simptomi trovanja su povraćanje, osip na koži, glavobolja, zamagljen vid i slabost u mišićima. Osim za ljude, posebno je otrovna i za životinje.
Narcis je zauzeo poslednje mesto na lestvici „lepih, a ubojitih“. Progutate li lukovicu spomenute biljke, dolazi do grčeva, dijareje i povraćanja. Propratni simptomi su i glavobolja, mišićna slabost i zamućen vid. Utiče i na rad srca. Osim lukovice, koja je posebno otrovna, opasni su i ostali delovi biljke. Veće količine uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme. Njegovo esencijalno ulje vrlo je jako, pa se koristi u medicini za lekove za smirenje, ali veća doza izaziva glavobolju i mučninu.
Osim navedenih najotrovnijih, evo i spiska biljaka koje su umerene otrovnosti:
Difembahija u svim biljnim delovima sadrži velike količine kalcijum oksalata. Cela biljka je otrovna, a posebno stabljika.
Filadendron, takođe, sadrži kalcijum oksalat. Otrovna je cela biljka.
Aloe vera kaktus poznat je po lekovitosti. Ipak, u velikim količinama može biti otrovan, pa se preporučuje oprez, jer neke materije (alojin) iz kore lista mogu biti veoma otrovne.
Persijska ciklama je vrlo omiljena sobna biljka koja cveta zimi. Najviše se otrovnih materija nalazi u otrovnom grmlju, što nadražuje sluznicu i želudac, pa nakon kontakta s ovom biljkom ruke treba dobro oprati.
Osim otrovnih, ima i biljaka koje mogu biti lekovite, ali i otrovne ukoliko se koriste u većim količinama.
Velebilje je biljka koja sadrži otrovne materije u peteljki, lišću, bobicama i korenu. Vrlo je rasprostranjena biljka u našim brdskim i planinskim predelima. Otrovna je za ljude, dok neke životinje poput konja, zečeva i ovce mogu da je jedu bez posledica. Otrov velebilja utiče na nervni sistem tako što parališe nervne nastavke mišića na čiji rad ne možemo uticati, poput srca, krvnih sudova i probave. Inače se velebilje koristilo sasvim sigurno još pre Hrista, a njegove tinkture su silno volele Rimljanke. Jednostavno bi ukapale tinkturu u oči pre izlaska na gozbu ili pre susreta s muškarcem kojeg su osvajale. Zenice bi im se raširile do kraja, što se smatralo silno zavodljivim. Istina je da bi takva dama imala puno problema s orijentacijom u prostoru, pogotovo ako je bila noć. Ali uz odgovarajućeg kavaljera to nije predstavljajlo problem.
Ricinus se gaji zbog ulja ili kao ukrasna biljka. On sadrži i otrovan alkaloid ricin. Ricin spada u najjače biljne otrove, a čak je dvaput jači od otrova kobre. Nalazi se u listovima ricinusa, a najviše ga ima u semenu. Trovanja semenom su retka, a žrtve su uglavnom deca ili manje životinje. Unošenje jedne do tri semenke ima fatalan ishod.
Sreća je da ovakvih trovanja nema tako često kod nas, pa se ove biljke i dalje gaje u našim domovima bez ikakvih bojazni za neki, ne daj Bože, fatalan ishod. Zgodno je da nakon svih ovih informacija ipak povedete računa!
Priredio: dipl. inž. polj. Goran Veljković