Uroš Veličković iz Prokuplja je odlučio da odustane od tradicionalnih zasada voća i podigne savremenu plantažu borovnica. Interesantan detalj je taj da je istu podigao na sunčanoj parceli od dva hektara gde je decenijama dominirala proizvodnja višanja.
Borovnica potpuni novitet na jugu Srbije
Plantaža koju je podigao pre tri godine jedna je od prvih ne samo u Topličkom okrugu, već i na jugu Srbije. U području poznatom po prevladavajućem uzgoju višanja i šljiva, Uroš se odlučio da svoje veštine usmeri ka uzgajanju ovih plavih bobica. Do sada nije zažalio zbog te odluke jer se pokazalo da borovnica jednako dobro uspeva i na ovim terenima.
„Nismo znali mnogo o održavanju borovnica i postavljanju celokupnog sistema, ali smo bili spremni da učimo. Posetili smo različite lokacije, posmatrali kako to rade drugi ljudi, pokušavali smo da shvatimo suštinu pre nego što smo uložili. Nakon samo tri godine očekujem da se naš trud i rad polako isplate,“ veli Veličković velikim tonom za portal „Južne vesti“.
Ulaganje u rad na plantaži borovnica je izuzetno zahtevno i skupo. Potrebno je bilo investirati značajna sredstva kako bi se postigla ozbiljna proizvodnja. „Ovaj posao je mnogo zahtevniji od rada u zasadima višanja ili šljiva,“ dodao je mladi privrednik. „Ovde se traži stroga kontrola orezivanja, prihrane, zalivanja, posao nije težak, ali zahteva svakodnevno prisustvo na plantaži. Desi se nekada da pukne crevo i, ako biljke ne dobijaju dovoljno vode i hrane, već posle dva dana odmah se pokaže preko lista i stabla. Neophodna je dnevna kontrola, sve mora da se prati kako bi dostigli određeni kvalitet. Trenutno radimo na brendiranju proizvoda“.
Mnogo ulaganja, ali mnogo i dobitaka
Uzgoj borovnica na način na koji to Veličkovići praktikuju nije ekonomski isplativ jer zahteva značajna ulaganja kako bi se postigao nivo potreban za ozbiljnu proizvodnju i plasiranje proizvoda na domaćem i međunarodnom tržištu.
„Osim sertifikovanih sadnica, postavili smo protivgradnu mrežu, iskopali bunare i uveli sistem “kap ko kap”, napravili kuću koja je neophodna za uzimanje sertifikata, jer se traži da se proizvodi, ali i sredstva za prihranu i uređaji čuvaju po tačno određenim standardima,“ apostrofirao je Veličković.
Njegova duboka ljubav prema borovnicama rezultirala je stalnim povećanjem proizvodnje iz godine u godinu, a sada s nestrpljenjem očekuje prvi značajan rod koji bi, prema njegovim nadanjima, trebao da donese i finansijski dobitak. Kako i sam ističe, u prethodnoj berbi su imali 8 tona prinosa, a samo u berbi pre toga 510 kilograma.
„Ove godine očekujemo da imamo blizu 15 tona, a one naredne oko 27. Većini ljudi se sviđaju naše borovnice, čak ih i dosta hvale i ko jednom proba, obavezno nas zove za nove količine. Očekujem da, osim domaćeg tržišta, uz dobijanje potrebnih sertifikata polako počnemo da osvajamo i inostrano tržište,“ veselo ističe borovničar.
On ima puno poverenje u potencijal borovnice kao profitabilne voćarske kulture. On tvrdi da, uz stručnost, upornost i pravilan pristup, uzgajanje borovnica može biti unosan posao, posebno kada se radi o borovnicama vrhunskog kvaliteta, kao što su one koje on gaji.
Izvor: Južne vesti