11343332030786304548

Manje ugljen-dioksida, bolji prinosi

Link kopiran u privremenu memoriju!

Srpski lanac snabdevanja od njive do trpeze emituje šest miliona tona ugljen dioksida na godišnjem nivou, od čega čak 66% dolazi iz primarne proizvodnje. Pritom, sektor prerade generiše 24%. Ovo je pokazala Analiza karbonskog otiska i održivosti u primarnoj ratarskoj proizvodnji, koju je inicirao i izradio NALED, u saradnji sa konsultantskom kućom PwC, uz podršku Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).

Izvor: Pixabay (besplatno za korišćenje pod Pixabay licencom)

Globalno gledano, primarna poljoprivredna proizvodnja generiše oko polovine ukupnih emisija ugljen-dioksida, dok prerada i logistika doprinose sa jednom trećinom. Istraživanje je takođe obuhvatilo projekcije potencijalnih ušteda koje bi se ostvarile tranzicijom sa konvencionalne na regenerativnu poljoprivredu, što je prepoznato kao ključni mehanizam za prilagođavanje industrije rastućim zahtevima EU u oblasti primene ESG standarda. Ovi standardi obuhvataju pitanja o životnoj sredini, društvenoj odgovornosti i korporativnom upravljanju, čija implementacija predstavlja sledeći korak ka održivom poslovnom pristupu i sve više se uvodi u regulatorni okvir širom sveta.

Kako će se prinosi poboljšati uz izuzeće ugjen-dioksida?

Sa učešćem od 17,8% u ukupnom izvozu i godišnjim suficitom od 1,6 milijardi evra u spoljnotrgovinskoj razmeni, poljoprivreda i prehrambena industrija predstavljaju ključni stub ekonomske aktivnosti i rasta u Srbiji. Prema rečima Slobodana Krstovića, direktora za održivi razvoj NALED-a, neophodno je sprovesti konkretne mere za unapređenje održivosti ovog sektora. Tako bi se osigurala adekvatna proizvodnja hrane za sve, uz istovremeno obezbeđivanje stabilnog prihoda za više od 530.000 radnika u sektoru poljoprivrede i prehrambene industrije, što čini 20% ukupne zaposlenosti.

Photo by Tyler Casey on Unsplash

Krstović je istakao da je period prelaska sa konvencionalnog na regenerativni model proizvodnje obično trajao od pet do sedam godina. On je dodao da njihova analiza pokazuje da primena regenerativnog modela može biti delotvorna. Štaviše, u prvih nekoliko godina, primena ovog modela donosi povećanje prinosa po hektaru od 10 do 20% u odnosu na tradicionalni način obrade zemljišta. Takođe je napomenuo da u narednih deset godina, uz devet ciklusa uzgajanja, uštede u troškovima proizvodnje u regenerativnom modelu mogu dostići i do 47% godišnje.

Istraživanja su pokazala da regenerativne metode poljoprivrede značajno doprinose:

  • poboljšanju kvaliteta zemljišta
  • očuvanju biodiverziteta
  • ekonomskoj održivosti proizvođača u ratarskoj proizvodnji.

Put ka smanjenju ugljeničnog otiska uključuje primenu pokrovnih useva, smanjenje upotrebe azota i sintetičkih đubriva. Tu svakako spada i prelazak na alternativna goriva poput biodizela i biogasa.

Izvor: NALED – zvanični sajt

NALED je, uz podršku Sida, pripremio vodič za prelazak na regenerativnu poljoprivredu za proizvođače u ratarskoj proizvodnji. Ovaj vodič im pomaže da se upoznaju sa principima i praksama za obnavljanje prirodnih resursa, zemljišta, vode i biodiverziteta. Sve se ovo obavlja s ciljem smanjenja emisija ugljen-dioksida i vezivanja ugljenika u zemljištu.

Izvor: AgroNews

Tagovi