Miloš Matijević, inženjer zaštite na radu i životne sredine iz Užica, poseduje nesvakidašnji talenat i ljubav prema tradicionalnom poslu rabadžiluka. Iako živi i radi u gradu, svaki slobodan trenutak provodi u svom zavičaju, selu Vilovi, gde kao rabadžija pomaže porodici u izvlačenju građe iz šuma koristeći volove. Miloš je odrastao uz ovaj posao i zavoleo ga od malih nogu, a danas se ponosi svojim znanjem i veštinom, stečenim uz oca, stričeve i višegodišnje iskustvo.

Rabadžiluk, iako fizički zahtevan, za Miloša predstavlja izvor uzbuđenja i zadovoljstva. Porodična štala u Vilovima dom je pet pari volova. Oni uključuju Goluba i Ruška, Miloševe miljenike, koji su svojim sposobnostima zasenili na takmičenju rabadžija u Amzićima. Na tom događaju, Golub i Ruško prešli su takmičarsku stazu dugu stotinu metara za rekordnih 13 sekundi, noseći čamov trupac od skoro dva kubika. Ovo je bila prva takmičarska avantura za Miloša i njegove volove, ali su pokazali snagu, srčanost i veštinu koja ih izdvaja.
Zašto Miloš voli da bude rabadžija?
Miloševa porodica aktivno se bavi rabadžilukom. Njegov otac Dobrivoje, stric Radojko, koji je osvojio drugo mesto na istom takmičenju, i mlađi brat Tomislav dele tu ljubav prema volovima i ovom tradicionalnom zanatu. Miloš ističe da je učio od najboljih. Kako veli, njegova predanost ovom poslu ogleda se u pažnji i ljubavi koju pruža svojim volovima. Smatra da se uz pravilnu brigu i hranjenje, naročito žitom, volovi odazivaju i uzvraćaju ljubav, što olakšava i najteže zadatke.

Na jugozapadu Srbije, gde su imanja često na strminama, zaprege sa volovima i dalje imaju ključnu ulogu. Osim u poljoprivredi, koriste se za transport sena, ogreva i stajnjaka, kao i za čišćenje snega tokom zime. Mehanizacija je često nepraktična u ovim planinskim krajevima, pa su volovi nezamenjivi saradnici.
Miloš sa divljenjem govori o volovima kao najplemenitijim životinjama. On veruje da bi država trebala da im oda priznanje za doprinos koji su pružali kroz istoriju. Njegova priča ističe značaj očuvanja tradicionalnih zanata i poštovanja prema prirodi i životinjama, koje su i danas neophodne u mnogim krajevima Srbije.
Izvor: Dobro jutro