Danas je na portalu „Danas“ osvanulo pismo akademika Milana Tošića, profesora na Poljoprivrednom fakultetu, na temu domaćeg agrara. U svom pismu, profesor Tošić je izneo neke krucijalne detalje koje bi trebalo uzeti u obzir. Budući da je u pitanju stručnjak za agrar, segment privrede Srbije koji već duže vreme pokušava da reši niz problema, instruktivno je overiti šta ovaj spis ima da nam kaže. Prema tome, u ovom članku iznosimo tekst pisma u celosti, kako je objavljeno na dnevnom portalu „Danas“. I premda je jasno upućeno redakciji istog, pojedine stavke iznete u dotičnom svakako mogu da se primene na širem planu.
Bez odugovlačenja, evo dotičnog teksta.

Profesorovo pismo, detaljnije
Poštovani uredniče,
Već godinama, sa manjim prekidima, svako jutro sam sa obaveznim novinama Politika i Danas!
U jednom skorašnjem broju Danasa nametnuo se naslov o poljoprivredi sa velikim prilozima na stranicama 16/17. Veliki prilog o poljoprivredniku koji obrađuje čak 150 jutara i kao spada na prosjački štap je apsolutni – promašaj. Tačno je da je poljoprivreda Srbije sa najboljim prirodnim uslovima pala sa vrha na samo dno Evrope. Taj pad traje već oko tri decenije.
To je apsolutna ekonomska neopravdanost i čak sramota za državu Srbiju i ceo njen narod. O tome ja imam neke priloge pripremljene čak sa naslovom „Poljoprivreda gori a baba. . .“
O tome bi rado dao neki prilog u Danasu ako bi bilo razumevanja.

„Sve promene u poljoprivredi traju bar 20 ili 30 godina“
Onaj pomenuti prilog je zaista apsurd. To bi mogao da potvrdi svaki dobar poljoprivrednik – seljak iz Čuruga. Taj u vašem prilogu, koji obrađuje 150 jutara, trebalo bi da ima bar 100-nak krava, da proizvodi dnevno oko 3.000 litara mleka, da godišnje dobije najmanje 120 teladi, utovi bar trećinu tog broja – pa bi se tek onda približio onima koji u uglednim državama Evrope spadaju u najbolje poljoprivrednike. Tada bi svakako proizvodio najmanje 100-nak tona stajnjaka po hektaru i time ne samo očuvao plodnost svojih 150 jutara već je i povećavao!
Na 150 jutara najplodnijeg zemljišta Bačke mogla bi da dobro opstanu čak četiri porodice na nekih 35 – 40 jutara po porodici i da tada zaista proizvedu sve ono, što ova blagodet može da pruži. Tada bi sadašnja aktuelna vlast, kao i nekoliko prethodnih, mogle da utiču kao pomoć ili kao ‘odmoć’, ali bi bila bar sačuvana sva raspoloživa površina, a za narod Srbije poljoprivreda dobijala na ugledu.

Pomoć od vlasti ne treba očekivati iz jednog prostog razloga: sve promene u poljoprivredi traju bar 20 ili 30 godina, a svaka vlast misli samo na svoje četiri izborne godine. Ma šta da uradi, dobro ili loše, četiri godine za promene u poljoprivredi nisu dovoljne ni za neko usmerenje, dobro ili loše.
Srdačan pozdrav,
Milan Tošić, profesor Poljoprivrednog fakulteta.
Izvor: Danas





