Milos Dmitrović-Pajo iz sela Obrva kod Morave bavi se uzgojem povrća, među kojima kupus ima dominantnu ulogu. Iako je kiša u septembru donela olakšanje povrtarima, protekli period suše i rast troškova navodnjavanja značajno su otežali proizvodnju. Osim kupusa, Milos gaji plavi patlidžan, somborku, i papriku, jer raznovrsnost u asortimanu smanjuje rizik. Tokom ove godine suočavao se sa izazovima kao što su kasni mraz, grad i visoke temperature koje su smanjile rod. Proizvodnja je bila otežana zbog visokih troškova za đubrivo, pesticide i dodatno navodnjavanje.
Kupus, kao dominantna kultura, zahteva veliku posvećenost. Cena je trenutno oko 50 dinara na veliko, ali se u prodavnicama povećava dvostruko. Ova zarada omogućava pokrivanje troškova za narednu sezonu, ali cene nisu uvek stabilne, što nosi rizik za proizvođače. Pored toga, plavi patlidžan ove godine nije bio toliko tražen jer se smanjila potražnja za ajvarom. Milos, iako dugogodišnji proizvođač, smatra da zbog stalnih oscilacija u cenama i neizvesnosti tržišta, nije lako planirati narednu proizvodnju. Cene u radnjama takođe utiču na kupce, koji sve češće biraju prerađene proizvode ili kupuju povrće u manjim količinama, što se odražava na potražnju i time na profitabilnost uzgoja.
Kako se kupus prodaje, proizvodi i pokazuje?
U ovom selu je ranije bilo inicijativa za osnivanje zadruge koja bi omogućila organizovaniji pristup prodaji i skladištenju, ali bez uspeha. Površine pod povrćem se smanjuju zbog autoputa i aerodroma, a mlađi sve češće napuštaju selo u potrazi za poslom u gradu. Takođe, opada interesovanje za ručni rad u poljoprivredi. Milos naglašava važnost sigurnih tržišnih uslova za proizvođače, koji bi im omogućili stabilniju zaradu. U nedostatku organizovanih prodajnih mesta, proizvođači često zavise od nakupaca i licitacija, što može dodatno smanjiti njihovu zaradu.
Što se tiče daljih planova, Milos navodi da će naredne godine morati da odluči da li će ponovo saditi kupus. Naposletku, kako tvrdi, ne postoji garancija da će se potražnja održati na sadašnjem nivou. Sve češće se ljudi odlučuju za gotove proizvode umesto domaće pripreme zimnice, pa je u skladu sa tim smanjena i prodaja paprike i plavog patlidžana. Domaći ajvar, koji zahteva značajna ulaganja i rad, često je jeftiniji na akcijama u prodavnicama, što izaziva sumnje u njegov kvalitet, ali i umanjuje interesovanje za tradicionalno pripremanje.
Odlazeći iz Obrve, radnici koji vredno beru povrće hvale svog domaćina, što je još jedan pokazatelj njegovog odnosa prema poslu i ljudima. Kvalitet povrća u velikoj meri zavisi od posvećenosti i truda, a Milos veruje da je najvažniji deo poljoprivrede upravo poverenje koje gradi sa radnicima i kupcima.
Izvor: Agropress
