Goran Bojović iz Brezovice, sela pod Jelicom, je jedan od malobrojnih koji je nastavio da se bavi aktivno uzgojem svinja u Srbiji. Pre svega, bavi se uzgojem autohtone rase moravke, za koju kažu da daje najkvalitetnije meso.
Na njegovom imanju od četiri hektara slobodno se hrani oko 200 grla svinja, zbog čega je Bojović sa pravom i zvanično dobio priznanje kao najbolji domaćin u oblasti stočarstva za 2023. godinu od strane Ministarstva poljoprivrede.
„Ja tu nagradu zaista nisam očekivao. Kad sam dobio poziv, otišao sam u Beograd više turistički. Međutim, iznenadio sam se kad sam čuo svoje ime u tako jakoj konkurenciji. To mi je samo dodatni podstrek da nastavim da se bavim svojim poslom kao i do sada,“ dodao je Bojović.
Autohtona svinja a-kategorije
Sa iskustvom iz detinjstva, Bojović se opredelio za uzgoj gotovo zaboravljene rase, moravki, koje gaji u potpunom skladu s prirodom. Njemu je najvažnije da ima stalne kupce za svoje proizvode, i uprkos izazovima u ovoj grani poljoprivrede, uspeva da ostvari profit.
„Ova sorta svinja nije zahtevna za uzgoj. Hrane se isključivo žirom, korenjem i svime što nađu u prirodi, a da je za njih jestivo. Povremeno se dohranjuju, mahom ujutru i uveče. Moravke imaju to takozvano mramorisano meso, koje podrazumeva red mesa, red masti. Veprovi mogu dostići visinu od oko 130, a svinje oko 120 kilograma. U kvalitetu mesa nema razlike, već ima samo u kvantitetu, jer moravke daju do 10 odsto mesa više u odnosu na mangulice,“ dodao je Bojović.
Veći udeo mesa kod moravki nije rezultat slučajnosti. Nastale su sredinom 19. veka u dolini Morave, kombinacijom domaće šumadinke, mangulice i uvezenog berkšira, uz učešće i jorkšira u formiranju rase. Cilj je bio stvaranje rase svinja koja će biti ranostasnija, produktivnija i mesnatija od tadašnje domaće. Primećeno je da moravke čak tri puta brže napreduju u odnosu na ostale rase svinja.
Pored prodaje svinja, Bojović se bavi i preradom njihovog mesa, te su njegove sušare tokom svake zime bogate pršutama.
„Sušenje mesa obavljamo po tradicionalnoj recepturi naših predaka. Sve ima svoj način, od podlaganja, čuvanja, vremena sušenja. Mada, ono što daje posebnu čar ovoj pršuti jeste vazduh na planini Jelici,“ apostrofirao je domaćin iz Brezovice.
Izvor: 24 Sedam