Šafran je poznat kao biljka od koje se spravlja najskuplji začin na svetu – 1kg osušenog tučka ove biljke košta najmanje 2.000 dolara. Ovo zapravo i nije novost proizvođačima, budući da je za kilogram potrebno ubrati između 150.000 i 200.000 cvetova.
Neda i Saša Nikolić, oba prosvetni radnici iz Negotina, posvećuju se uzgajanju šafrana već sedam godina. Oni su 2017. godine započeli sa ovim projektom, postavši prvi u Srbiji koji su se odlučili za uzgajanje ove biljke. Sada imaju šafran na 40 ari u ataru sela Tamnič i jedini su u Srbiji koji prodaju suv začin.
Saša Nikolić, diplomirani inženjer elektrotehnike, objašnjava da su zajedno sa svojom suprugom, koja je magistrirala matematiku, dobili inspiraciju za uzgoj šafrana gledajući emisiju o proizvodnji skupih začina na televiziji.
Kada su doneli odluku da se bave uzgojem šafrana, kaže da nisu imali prethodnog iskustva sa ovom biljkom. Njegova supruga radi kao nastavnik u osnovnoj školi, dok on radi u srednjoj školi. Iako su njihovi roditelji bili poljoprivrednici koji su se bavili tradicionalnim usevima poput kukuruza, pšenice i vinove loze u području između Zaječara i Negotina, Neda i Saša su se odlučili za nešto potpuno novo.
Umesto poznatih kultura kao što su vinova loza i Rajačke pimnice, odlučili su se za eksperimentisanje sa šafranom. Počeli su istraživanje o ovoj biljci, tražili informacije o nabavci lukovica i metodama uzgoja.
Srpski šafran, plasiran kako treba, donosi zaradu
Nikolići su odlučili da lukovice za uzgajanje šafrana nabave u Francuskoj, jer su procenili da bi one iz Avganistana mogle biti oštećene tokom transporta, budući da se pakuju u velike džakove. Za prvu parcelu su kupili 24.000 lukovica.
Saša Nikolić objašnjava da je nabavka lukovica najveće finansijsko ulaganje u uzgoju šafrana, s obzirom da jedna lukovica košta 25 centi, odnosno četiri lukovice za jedan evro. Uz osnovnu cenu, tu su i troškovi prevoza, kao i dodatni troškovi koji dodatno povećavaju ukupan iznos. Bitna je veličina lukovica jer veće lukovice obično daju više cvetova.
Počeli su s sadnjom na 10 ari zemlje, a već dva meseca nakon sadnje prve parcele, šafran je počeo da cveta, mada je bio mali broj cvetova. Prve jeseni 2017. godine, imali su svega oko 30 grama suvog začina. Već druge godine prinos je bio šest do sedam puta veći, a treće godine i do 15 puta veći nego prve godine, kako navodi Nikolić.
Šafran se obnavlja svakih pet godina kako bi se postigla maksimalna proizvodnja. Ipak, Nikolići su već nakon treće godine počeli da ga redovno presađuju kako bi smanjili gustinu lukovica, koje su se znatno uvećale. Proširili su zasade tokom 2020. i 2021. godine.
Nikolić ističe da je iskustvo pokazalo da je najbolje vreme za sadnju lukovica krajem avgusta, što omogućava da se izbegne problem sa rastom trave između redova. Lukovice ‘bude’ od sredine septembra, a prve klice i listovi se pojave početkom oktobra. Šafran cveta tokom oktobra, a berba traje dve do tri nedelje.
Aktivan rast i kad pada sneg
Jedna od karakteristika šafrana je obrnuta vegetacija u odnosu na većinu biljaka u Srbiji, pa aktivno raste tokom zime. U februaru je u punoj snazi i zeleni se do proleća. Sneg mu ne smeta, čak je poželjan jer pomaže u sprečavanju bolesti.
Nikolić naglašava da se područje njihove zemlje pokazalo kao odlično tlo za uzgajanje šafrana, što je potvrđeno analizom kvaliteta suvog začina koju su prošle jeseni sproveli u Francuskoj. Analiza je obuhvatila miris, ukus i boju, i sve tri karakteristike su dobile najviše ocene, što je rezultiralo svrstavanjem šafrana iz sela Tamnič u prvu kategoriju.
Nikolić napominje da su trenutno jedini u Srbiji koji se bave uzgajanjem šafrana na većoj površini. Iako su imali nekoliko kupaca lukovica u manjim količinama (od 1.000 do 3.000 komada), veruje da bi postojanje tržišta za veće količine privuklo još domaćinstava da se posvete uzgoju ovog začina.
Izvor: 24 Sedam