Efikasna proizvodnja šljive zahteva primenu savremenih uzgojnih oblika koji omogućavaju optimalan rast stabala, pravovremeno plodonošenje i visok kvalitet plodova. Tradicionalni pristupi uzgoju sve više ustupaju mesto inovativnim tehnikama poput vretenastih i dvodimenzionalnih uzgojnih oblika (poput UFO sistema), koje omogućavaju bolje iskorišćavanje resursa i povećanje prinosa po jedinici površine.

Vretenasti uzgojni oblik podrazumeva formiranje stabala sa minimalnom skeletnom strukturom i većim udelom rodnog drveta. Ovaj sistem pruža visoke prinose, ali zahteva precizno upravljanje krošnjom, što uključuje povijanje grana, kontrolu opterećenja i specifične tehnike rezidbe. Nedostatak ovog oblika ogleda se u složenosti održavanja i mogućnosti gubitka kontrole nad rastom stabala ako se ne primene odgovarajuće mere.
Sistemi proizvodnje šljive pobliže
UFO (Upright Fruiting Offshoot) sistem predstavlja napredniji pristup, gde se umesto jedne centralne stožine formira više rodnih osovina, čime se bolje raspodeljuje bujnost stabla i postiže ravnomerna distribucija svetlosti. Ovaj oblik omogućava lakše održavanje, bolju fotosintezu i značajno povećava efikasnost proizvodnje. Uspravni mladari u UFO sistemu brzo prelaze u kategoriju rodnog drveta i ostaju produktivni nekoliko godina, nakon čega se sukcesivno zamenjuju. Ova tehnika minimizira potrebu za intenzivnom rezidbom i omogućava jednostavniju primenu ponovljivih obrazaca u proizvodnji.

Prednosti UFO sistema uključuju ekonomične prinose, visok kvalitet plodova, lakšu primenu zaštitnih sredstava i mogućnost mehanizacije radnih operacija. Plodovi u ovim sistemima dozrevaju ravnomernije, čime se smanjuju troškovi klasiranja i olakšava berba. Međutim, implementacija ovog oblika zahteva značajnu stručnost u početnim fazama, kao i postavljanje potpornog sistema (žičana armatura).
Pored tehničkih aspekata uzgoja, ključna je i prilagodba sortnim specifičnostima, gustini sadnje i lokalnim klimatskim uslovima. Optimalni uzgojni oblik zavisi od niza faktora, uključujući nivo znanja proizvođača i intenzitet manuelnog rada. Tradicionalne tehnike rezidbe se prilagođavaju novim sistemima, dok dvodimenzionalni uzgojni oblici omogućavaju povećanje broja biljaka po jedinici površine i bolju iskorišćenost prostora.

Uvođenje savremenih sistema uzgoja šljive, kao što su vreteno i UFO, značajno doprinosi unapređenju proizvodnje. Pored ekonomičnih prinosa i visokog kvaliteta plodova, ovi sistemi smanjuju troškove rada i povećavaju efikasnost. Ipak, uspeh njihove primene zavisi od pažljive procene lokalnih uslova i dostupnih resursa, što omogućava proizvođačima da optimizuju proizvodnju i unaprede tržišni potencijal šljive.
Izvor: Dobro jutro