Trnjina je otporan i lekovit plod koji ostaje na granama tokom cele zime, prkoseći snegu i mrazu. Raste na svetlim mestima, šumskim obodima i šikarama, dostižući visinu do tri metra. Žbun je pun trnja, što otežava branje. Plodovi, plavo-ljubičaste boje, poznati su po oporom ukusu koji se omekšava i postaje prijatniji nakon mraza. Trnjina pripada porodici ruža i rodu šljiva, često se naziva divlja šljiva ili crni trn, a njeni žbunovi mogu živeti i do 60 godina.

Plodovi trnjine bogati su vitaminom C, pektinom i organskim kiselinama, što ih čini korisnim za zdravlje. Dobre su protiv kašlja, čišćenje krvi, dijareje, zapaljenja sluzokože organa za varenje i pomažu kod srčane slabosti. Cvetovi trnjine, koji se beru u proleće, takođe su lekoviti i koriste se za jačanje apetita, lečenje grčeva u želucu i upala. Njihova upotreba zahteva brzo sušenje, jer dugotrajnim čuvanjem gube lekovita svojstva.
Gde se trnjina koristi?
Trnjina se koristi za pripremu različitih proizvoda poput džemova, sokova, rakije, likera i vina. Proces branja i prerade nije lak, ali rezultati su izuzetno korisni za zdravlje. Džem od trnjina je odličan za želudac, dok se sok može pripremiti bez kuvanja dodavanjem meda i limuna, čime se zadržavaju korisni sastojci. Rakija i likeri od trnjina čuvaju lekovita svojstva ploda i koriste se za masažu bolnih mišića ili kao dodatak piću.

Posebno popularan postaje pekmez od trnjina, koji se kuva sa malo šećera i crvenim vinom. Preporučuje se za smirenje želuca i bolje varenje, uzimajući po dve do tri kašičice dnevno. U Francuskoj se trnjine jedu marinirane, Rusi od njih prave rakiju, dok Englezi dodaju plodove džinu za poseban ukus.
Trnjina se bere uglavnom nakon trećeg mraza, kada gubi oporost, a zadržava lekovitost. Tradicionalno se koristi kao prirodni lek za prehlade, virusne infekcije i detoksikaciju organizma. Sveža, sušena, u obliku čaja ili prerađena u džem, trnjina je dragocen plod našeg podneblja, čija lekovitost ostaje neprikosnovena.
Izvor: Dobro jutro