Naslovna Poljoprivreda Srpsko selo srlja ka…čemu?

Srpsko selo srlja ka…čemu?

96
0
Situacija po srpsko selo, vaskoliko, nije najbolja. Podaci najnovijeg popisa upravo o tome nedvosmisleno govore. Naime, u Srbiji postoji 4.712 naseljenih mesta. Od dotičnih, u čak u 475 nema nijednog deteta, u 55 nijedne žene, a u 545 nijedne žene u plodnom periodu između 15. i 34. godine. Do polovine 21. veka preti apsolutni nestanak bezmalo 3.193 sela.

Stanovnici sela obično svoju egzistenciju ostvaruju kroz poljoprivrednu proizvodnju kao osnovnu delatnost. Da bi se neko bavio poljoprivredom, nužno je da poseduje poljoprivredno zemljište i osnovnu mehanizaciju poput traktora, pluga, špartače, prskalice, grabulje i drugih. Imajući u vidu visoke cene zemljišta i poljoprivrednih mašina, retko ko bi se odlučio da se bavi poljoprivredom ukoliko ne bi imao minimalne uslove već obezbeđene.

Foto: PixabayIako se možda ne slažemo u svemu, važno je da postignemo razumevanje. Dakle, osnovni cilj političkih lidera trebao bi da bude zadržavanje stanovništva na selu i očuvanje sela kojima, prema prognozama demografa, preti neizvesna budućnost.

Selo u detalj: podaci o agrarnim gazdinstvima

Prema podacima popisa, u zemlji je evidentirano 506.385 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, koja u proseku raspolažu sa 6,4 hektara obradivog zemljišta. Prosečna starost nosioca poljoprivrednog gazdinstva iznosi 60 godina, dok je svega jedan od jedanaest mlađi od 40 godina.

S obzirom na prosečnu površinu poljoprivrednog zemljišta, većina poljoprivrednih gazdinstava nije ekonomski održiva. U tom kontekstu, Ministarstvo poljoprivrede trebalo bi da revidira pravilnik o izdavanju poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini kako bi se makar delimično izbegla sumorna budućnost koja se predviđa prema demografskim prognozama.

Država poseduje 396.869 hektara zemljišta u svojini, od kojih je oko 285.000 hektara obradivo. Prema važećem pravilniku, državno zemljište se prvo dodeljuje po pravu prečeg zakupa i ustupanja bez naknade, a preostali deo putem licitacije u dva kruga. Potrebno je izmeniti određene tačke pravilnika kako bi se omogućilo veće učešće malih i mladih poljoprivrednika, pored pravnih lica i lokalnih agrotajkuna. Osim toga, predloženo je da se zemljište za ratarske kulture izdaje na maksimalno pet godina.

U nedavnim licitacijama, zemljište je izdavano na period od 15 ili čak 30 godina. Ovo stvara prepreke za održivo gazdovanje poljoprivrednim zemljištem u državnoj svojini. Ovo rešenje, koje je bilo na snazi do 2014. godine, ne bi imalo dodatne troškove za državu.

Poljoprivredno zemljište u državnoj svojini predstavlja zajedničko vlasništvo svih građana Republike Srbije. Samim tim bi njegovo upravljanje trebalo da bude u skladu sa javnim i državnim interesima. To konkretno podrazumeva očuvanje što većeg broja sela umesto transformacije u traktorske stanice.

Izvor: Politika (podatke sažeo Dušan Jokić, mali poljoprivredni proizvođač, Stari Lec, opština Plandište, Južni Banat)