Negde ima manje kupusa, negde ima manje jagoda. Uglavnom, prinosi nisu kako treba, a proizvođači dele različita mišljenja o sezoni. Gde smo i kako ćemo dalje? Zapitajmo se.
Šta vele uzgajivači kupusa o sezoni?
Proizvođači kupusa u vranjskom kraju ove godine suočavaju se sa smanjenim prinosima, što je rezultat loših klimatskih uslova, pre svega suše, ali i problema sa lošim semenom. Goran Jančić, dugogodišnji proizvođač kupusa iz sela Rataje, ističe da je kupio seme za koje je deklarisano da ima 99% klijavosti, ali je dobio znatno manje korenova nego što je očekivao, svega 1.500 od 5.000 semenki.
Slične probleme su imali i drugi proizvođači, što je dodatno smanjilo ponudu kupusa ove jeseni. Ovaj manjak ponude rezultirao je povećanjem cene na pijacama, gde je cena kupusa dostigla 100 dinara po kilogramu, dok je prošle godine cena na veliko iznosila samo 30 do 40 dinara. Jančić je ove godine zasadio kupus na parceli od 10 ari, pažljivo je pripremio zemljište i redovno zalivao biljke, zahvaljujući čemu su glavice kupusa dosegle težinu od jednog do četiri kilograma.
A jagodari?
Milovan Glišić, proizvođač jagoda iz sela Šume kod Topole, suočava se sa sličnim izazovima u proizvodnji, posebno kada je reč o rastućim troškovima. Cena jagoda, koja je 2005. godine iznosila 350 dinara, danas je ostala gotovo ista, ali su troškovi proizvodnje značajno porasli. Na primer, dnevnica radnika koja je nekada bila 1.200 dinara sada iznosi 5.000 dinara, a cena goriva za isporuku jagoda do Beograda višestruko je porasla.
Glišić je sa svojom porodicom započeo proizvodnju jagoda na površini od 50 ari. U jednom trenutku su imali zasade na čak tri hektara. Ali su zbog rasta troškova morali eventualno da smanje površine pod jagodama. Danas jagode gaje samo u plastenicima na 50 ari, gde uzgajaju stalnorađajuću sortu irma, koja rađa sve do kasne jeseni. U jeku sezone beru oko 800 kilograma dnevno. Međutim, uprkos visokoj ceni u kasnim mesecima (800 do 1.000 dinara po kilogramu), potražnja je manja. Ovo je slučaj zbog konkurencije iz Grčke, koja ima veće površine pod jagodama.
Porodica Glišić se bavi i preradom jagoda u sokove, džemove i slatka, koje prodaju svojim stalnim mušterijama. Osim jagoda, na svom imanju gaje i drugo voće, povrće, vinograd, kao i krave i ovce, a bave se i ratarstvom. Glišić navodi da neće odustati od proizvodnje jagoda, ali je kao i većina poljoprivrednika u Šumadiji primoran da diversifikuje proizvodnju kako bi opstao u uslovima povećanih troškova i smanjene zarade.
