Strategija poljoprivrede i ruralnog razvoja Srbije za period 2014–2024. godine, koja je još uvek važeća, bliži se kraju, ali se postavlja pitanje njenog uticaja na srpsku poljoprivredu. Iako je strategija trebala da posluži kao orijentir za razvoj agrara, ona je imala veoma malo efekta, a zvaničnici se retko ili gotovo nikad nisu pozivali na nju. Prema analitičarima, predviđeni godišnji rast poljoprivrede od 9,1% ostvaren je sa samo 1,7%.

Jedan od ključnih faktora za ovakav ishod je potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom. Sporazum je srpsku poljoprivredu izložio liberalnom kapitalizmu, a što je posebno negativno uticalo na stočarstvo. Srbija je, od nekadašnjeg izvoznika mesa, postala uvoznik, a broj goveda, svinja i ovaca značajno se smanjio. U Evropskoj uniji, agrarni budžet čini 33% ukupnog budžeta. Pak sa druge strane je u Srbiji taj procenat tek nešto iznad 5%. Inače bi trebalo da iznosi najmanje 10% kako bi bio u skladu sa udelom poljoprivrede u bruto društvenom proizvodu. U praksi, agrarni sektor Srbije bi trebao raspolagati sa najmanje milijardu evra, a ne sadašnjih 450 miliona evra.
Šta veli strategija?
Nova strategija poljoprivrede i ruralnog razvoja za period 2025–2032. godine je u izradi. Za razliku od prethodne, biće oročena na sedam godina radi boljeg praćenja i usklađivanja sa trendovima u poljoprivredi. Neki od tih ključnih trendova uključuju klimatske promene, digitalizaciju, tehnološki napredak, smanjenje upotrebe hemikalija, očuvanje zemljišta i promenu načina ishrane stanovništva. Iako je izrada nove strategije poverena stranim firmama iz Slovenije i Sarajeva, postavlja se pitanje da li bi taj posao trebalo da obavljaju domaći stručnjaci zbog značaja prehrambene sigurnosti nacije.

Pandemija korona virusa i ratni sukobi, poput onih u Ukrajini i na Bliskom istoku, pokazali su da se države moraju osloniti na sopstvene resurse kako bi osigurale prehrambenu sigurnost. Kada nastupe krizni periodi, svaka zemlja pokušava da osigura snabdevanje hranom prema svojim mogućnostima. U poslednjoj deceniji, digitalizacija i tehnološki napredak postali su ključni trendovi u agraru. Poljoprivrednici sve više koriste pametne uređaje, GPS tehnologiju i aplikacije za upravljanje usevima kako bi poboljšali efikasnost i povećali prinose.
Pored tehnološkog napretka, poljoprivreda se suočava sa izazovima klimatskih promena, poput suša i poplava, koje direktno utiču na prinose i stabilnost tržišta hrane. Poljoprivrednicima je neophodno pružiti odgovore na ove izazove, bilo promenom strukture proizvodnje ili na neki drugi način. Rezultati najnovijeg popisa poljoprivrede, koji ukazuju na negativne trendove, takođe će oblikovati budući razvoj agrara.
Izvor: Poljoprivrednik





