Javni konkurs za subvencionisanje seoskih kuća sa okućnicom, čiji je cilj da se obnovi život na selu, raspisan je i ove godine. Stručnjaci tvrde da ove subvencije ne pružaju adekvatnu podršku za održiv život na selu, posebno ako se ne radi na razvoju zadrugarstva.
Ministarstvo za brigu o selu, kako je objavljeno na svom zvaničnom portalu, sprovodi program koji obuhvata Konkurs za kupovinu seoskih kuća sa okućnicom, dodelu bespovratnih sredstava za kupovinu minibuseva za prevoz stanovništva u ruralnim područjima i organizaciju manifestacija poput „Miholjskih susreta sela“.
Rok za prijavljivanje za seoske kuće sa okućnicom je otvoren do utroška budžetskih sredstava, najkasnije do 1. novembra 2024. godine, dok druga dva javna konkursa ističu sutra, 22. februara.
Prema saopštenju, iz budžeta Srbije je za ove svrhe izdvojeno ukupno 670 miliona dinara (5,67 miliona evra), od čega pola milijarde za seoske kuće (4,23 miliona evra), 120 miliona dinara za minibuseve i 50 miliona dinara za seoske manifestacije.
Pitanje koje se postavlja je jednostavno. Da li sve ove mere zaista imaju efekta? Da li su sredstva koja se dodeljuju za kupovinu napuštenih seoskih kuća dovoljna za revitalizaciju ruralnih zajednica? Do trenutka objavljivanja ovog teksta, Ministarstvo za brigu o selu nije pružilo odgovore o efektima ovih mera. Štaviše, nije bilo odgovora ni o mogućem proširenju subvencija za povratak stanovništva na selo.
Kako subvencionisanje funkcioniše u ovom sektoru? Prostran deli mišljenje
Međutim, Milan Prostran, član komisije zadužene za dodelu sredstava za kupovinu seoskih kuća i agroekonomista, nedavno je izjavio da je neophodno da se ovaj program kontinuirano sprovodi u periodu od deset do 15 godina. Samo tako, veli on, bi se postigao željeni efekat.
Prostran je istakao da je do sada putem ovog programa kupljeno 2.650 kuća, u koje se doselilo oko 11.000 ljudi, od čega je 5.000 dece, u protekle dve godine.
On je dodao da se svake godine iznos za ovu svrhu povećava putem rebalansa budžeta. Samim tim je krajem prošle godine ostalo još nekoliko kuća koje su ispunjavale uslove. Međutim, prosto nije bilo dovoljno sredstava. Prostran ističe da postoji veliko interesovanje za kupovinu ovih kuća.
A kako Keserović komentariše subvencionisanje?
Profesor Zoran Keserović sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu bio je uključen u izradu nacionalnog programa Ministarstva za brigu o selu. Ali je izjavio za medije da je odustao od toga.
On naglašava da ne može da razume kako niko nije shvatio da je ključno investirati u održavanje malih poljoprivrednih gazdinstava. Ovo pogotovo čudi kad se ima u vidu sve propise koje su usvojili, te podsticajna sredstva i izjave nekoliko ministara, bivših i sadašnjih.
Keserović ističe da prema njegovom mišljenju veliki kompleksi ne bi trebalo da dobijaju podsticaje. Naprotiv, upravo bi trebalo podsticati mala gazdinstva da se organizuju.
U nastavku izjave, objašnjava da kada postoje direktna davanja pojedincima, oni često biraju da kupe velike mašine, velike kombajne. A pritom se retko koja inicijativa odnosi na razvoj zadruga, iako je zadrugarstvo kroz istoriju Srbije imalo veoma važnu ulogu.
Izvor: Nova ekonomija