Iako je karakteristična za tropska podneblja i Centralnu Ameriku, pojam „superćelijske oluje“ prošle godine upoznala je i Srbija, prisno i direktno. Profesorka Vesna Bengin, koja je profesorica fizike na Elektrotehničkom fakultetu u Novom Sadu i osnivačica Instituta Biosens, izrazila je zabrinutost povodom činjenice da su superćelijske oluje postale sve učestalije, dovodeći u pitanje da li su postale nova normalnost i kako se može sprečiti njihov uticaj na ljude, imovinu i useve.
Profesorka Bengin je naglasila da su ove oluje izuzetno snažne, praćene jakim vetrovima, velikim gradom i tornadima, i da se razlikuju od uobičajenih oluja po specifičnom vetru koji se kreće ka visinama, s brzinama od 160 kilometara na sat, što održava oluju aktivnom i sprečava njen prestanak. Superćelijske oluje obično pokrivaju velika područja, mogu trajati satima i predstavljaju značajan rizik kako za ljude tako i za imovinu.
Superćelijske oluje iziskuju pažnju domaćih paora
Profesorka Bengin ukazuje na projekcije koje pokazuju da će u Sjedinjenim Američkim Državama, zemlji koja ima najviše tornada na svetu, u narednom periodu biti zabeležen porast ovih oluja za oko sedam odsto. Naglašava da će ove oluje biti intenzivnije, pokrivati veće površine i trajati duže, čak za četvrtinu u poređenju sa prethodnim vremenom. Takođe, ističe da se ove oluje pomeraju ka istoku i da će se koncentrisati više tornada u jednom području.
U nastavku svog obrazloženja, Bengin upozorava da se očekuje porast ovakvih oluja širom sveta, uključujući i Evropu i Srbiju. Iako su superćelijske oluje prisutne i u Evropi, do sada nisu bile tako nazvane. Profesorka Bengin podseća na veliku oluju koja je pogodila Evropu u julu 2023. godine, prouzrokujući gubitak života i značajnu štetu. Naglašava da je teško precizno predvideti kada će se takve oluje dogoditi, budući da se ne mogu dugoročno predvideti, ali se mogu dati prognoze nekoliko dana unapred.
Ipak, preciznije informacije o mogućim područjima ugroženosti mogu se dobiti samo nekoliko sati pre pojave oluje. One se nabavljaju pomoću satelitskih i radarskih podataka. Bengin ističe da nauka još uvek nije sposobna da kontroliše vreme. Ali, kako ona dodaje, postoje mere koje se mogu preduzeti radi zaštite. Te mere uključuju sisteme protivgradne zaštite, osiguranja useva i korišćenje besplatnih satelitskih mapa koje je “Biosens” omogućio poljoprivrednicima.
Izvor: AgroNews