Suša je opet ključna tema u agraru. A gde je suša, tu nisu prinosi, niti je razloga za veselje. Prema tome, o ovom problemu i dalje struka priča. Naime, Institut za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, koji je od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, organizovao je panel diskusiju na Sajmu posvećenu temi kako prevazići sušnu godinu i pružio praktične savete za uspešnu žetvu. Pored stručnjaka Instituta, na panelu su učestvovali i poljoprivrednici, uglavnom mladi obrazovani ljudi koji su se vratili na svoje porodično imanje.
Suša tamo, suša amo – će žanjemo kudikamo
Dr. Jegor Miladinović, direktor Instituta, prvi je govorio pred učesnicima, ističući da je tema suše jedna od najbolnijih sa kojom se poljoprivrednici suočavaju u procesu proizvodnje. Naglasio je da suša nije samo posledica klimatskih promena, već predstavlja i ozbiljno ekonomsko i socijalno pitanje. Osim što dovodi do smanjenja prinosa, suša utiče i na cenu hrane, pristup hrani, te može imati dugoročne posledice na zemljište. Dr. Miladinović je istakao da primenom savremenih tehnologija i agrotehničkih mera, uz pravilno upravljanje resursima, mogu značajno da se ublaže efekti suše.
Dr. Dragana Latković, profesorka na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, naglasila je da suša predstavlja izazov s kojim će se naši poljoprivredni proizvođači suočavati i u narednim godinama. Istakla je važnost svesti o tome da živimo u semiaridnom području gde su suše uvek bile prisutne i gde će ih biti i ubuduće. Ključno je pitanje kako se nositi s ovim izazovom. Preporuka proizvođačima je da biraju sorte i hibride sa kraćim vegetacionim ciklusom kako bi izbegli neke stresne periode, posebno kod jarih kultura.
Ništa bez nauke
Ova godina je bila specifična i neobična kako za ozime, tako i za jare useve. Pšenica je imala sušan period i neobično visoke temperature tokom zimskih meseci, što je ubrzalo njen razvoj. Ovo nije povoljno za ozime biljne vrste koje su brzo prošle kroz fenološke faze, smanjujući njihov genetski potencijal. Faza vlatanja kod strnih žita, u kojoj se formira klas i broj klasova, brzo je prošla. Na primer, ozimi ječam je klasao u prvoj dekadi aprila, a pšenica u drugoj dekadi.
Nauka ima ključnu ulogu u stvaranju sorti i hibrida koji su tolerantni na sušu. Poseban fokus je na razvoju snažnog korenovog sistema biljaka, koji može efikasno crpiti vodu i hranljive materije iz dubljih slojeva zemlje, poput korenovog sistema suncokreta. Takođe, velika pažnja se mora posvetiti agrotehničkim merama. Posebno se treba posvetiti obradi zemljišta, koja treba da se obavlja kvalitetno i na vreme kako bi se zadržala vlaga. Latković je istakla i važnost vetrozaštitnih pojaseva koji štite useve od jakih vetrova, kao i značaj sistema za navodnjavanje za budućnost poljoprivredne proizvodnje.
A ništa ni bez dobrog korena
Dr. Ana Marjanović Jeromela, stručnjakinja iz novosadskog Instituta, naglasila je par detalja. Naime, istakla je kako uljana repica spada među biljne vrste koje zahtevaju relativno visoke količine vode. Međutim, primenom optimalnih agrotehničkih mera, moguće je ublažiti rizik od suše i visokih temperatura koje su prisutne poslednjih meseci. Kao i kod drugih ozimih biljnih kultura, i kod uljane repice očekuje se smanjenje prinosa. Različite sorte uljane repice mogu smanjiti rizik jer će biti u različitim fazama razvoja tokom kritičnih perioda.
Dr. Vladimir Miklič, stručnjak iz novosadskog Instituta, isto se obratio za reč. Istakao je da prosečan prinos suncokreta relativno stabilan, varirajući između 2,7 i 3 tone po hektaru. To je delom zbog dubokog i razvijenog korena koji omogućava pristup vodi iz dubljih slojeva zemljišta A upravo to je karakteristično za uzgoj suncokreta, za razliku od kukuruza i soje. Tokom panel diskusije stručnjaci su naglasili važnost maksimalnog korišćenja raspoloživih resursa kako bismo se uspešno nosili sa izazovima poput suše.
Izvor: Poljoprivrednik