11343332030786304548

Zaoravanje strništa: zašto je bitno i zašto treba da ga praktikujete

Link kopiran u privremenu memoriju!

Zaoravanje strnjišta ili vraćanje žetvenih ostataka u zemljište je poljoprivredna praksa koja donosi značajne koristi. Ova metoda pomaže u razgradnji biljnih ostataka i vraćanju esencijalnih hranljivih materija kao što su azot, fosfor i kalcijum nazad u zemljište. Time se povećava plodnost zemljišta i smanjuje potreba za upotrebom veštačkih đubriva. Pre zaoravanja, potrebno je ispoštovati određena pravila: uništiti krupne ostatke slame, kukuruzovine i stabljike suncokreta na dužinu od 10 do 25 cm i pravilno ih rasporediti po njivi. Takođe, neophodno je primeniti 0,3 do 0,5 kg/ha azota na svakih 100 kg zaoranih biljnih ostataka.

YouTube Screenshot
Izvor: Goran Gogin

Marija Janjić, savetodavac za ratarstvo iz vranjske Poljoprivredne savetodavne i stručne službe (PSSS), obratila se javnosti. Ona ističe da ovako pripremljeno i zaorano strnjište omogućava bržu mineralizaciju ili humifikaciju zrelih organskih ostataka. Unošenjem strnjišta u zemljište poboljšava se struktura zemljišta povećanjem sadržaja organske materije, što doprinosi boljoj aeraciji, infiltraciji vode i prodiranju korena. Ovo sve utiče na zdraviji rast biljaka.

Zaoravanje strnjišta pomaže i u kontroli korova, jer se semena korova unose u dublje slojeve zemljišta, čime se ometa njihov životni ciklus. Unošenjem zaraženog biljnog materijala dublje u zemljište, ratari mogu prekinuti cikluse štetočina i bolesti, čineći biljni materijal manje dostupnim štetočinama i patogenima. Ova praksa može smanjiti učestalost bolesti useva i zaraza u narednim sezonama rasta. Zaoravanjem se prekida kapilaritet i čuva zemljišna vlaga, a organska materija u zemljištu poboljšava sposobnost zemljišta da zadrži vodu.

Zaoravanje, ne paljenje!

S druge strane, ističe Janjić, paljenje žetvenih ostataka na njivi predstavlja čist gubitak. Paljenjem se nepovratno gube azot i deo sumpora. Ona naglašava da se paljenjem žetvenih ostataka ne postiže ni osnovna namera uništavanja semena korovskih biljaka. Umesto toga, zapravo se stiže do čistih gubitaka u energetskom materijalu potrebnom za rad žive faze zemljišta, kao što su organska materija i azot. Pored toga, dolazi i do gubitaka biljnih hraniva iz razbacanih mineralnih đubriva usled njihovog razlaganja na povišenoj temperaturi zapaljenih ostataka.

Ova praksa ima mnoge negativne posledice po zemljište i okolinu. Za razliku od paljenja, zaoravanje strnjišta donosi višestruke koristi koje se ogledaju u poboljšanju plodnosti zemljišta, boljoj strukturi zemljišta i većoj otpornosti na sušu. Takođe, doprinosi očuvanju životne sredine smanjujući emisiju štetnih gasova i sprečavajući degradaciju zemljišta.

Zaključak je da zaoravanje strnjišta predstavlja ekološki prihvatljiviju i ekonomski isplativiju praksu u poljoprivredi. Ova metoda ne samo da poboljšava kvalitet zemljišta i zdravlje biljaka, već i doprinosi održivom razvoju poljoprivredne proizvodnje, smanjujući zavisnost od veštačkih đubriva i štiteći životnu sredinu. Usvajanjem ovakvih praksi, poljoprivrednici mogu postići bolje prinose i održiviju proizvodnju na duže staze.

Izvor: Dobro jutro

Tagovi