U razgovoru o zdravoj hrani, Institut za krmno bilje, i.e. njegovi najistaknutiji čelnici, su se dotakli mnogo tema. Samim tim, razgovor sa njima prenosimo u još par nastavaka. Uživajte.
Koje zadatke Institut ima?
Godinu dana posle završetka Drugog svetskog rata, osnovan je Institut za povrtarstvo u Smederevskoj Palanci, koji već 78 godina posvećeno radi na stvaranju i selekciji novih sorti i hibrida povrća. Ovo zdušno tvrdi prof. dr Nenad Đurić, direktor Instituta za povrtarstvo.
„Na Institutu trenutno radi pedesetoro zaposlenih, od čega je 13 istraživača u svim naučnim zvanjima. Formacijski podeljeni smo na nekoliko odeljenja: za genetiku i oplemnjivanje povrća, agrotehniku i fiziologiju povrća, zaštitu povrća, proizvodnju semena, doradu i pakovanje semena, laboratoriju za ispitivanje semena, odeljenje zajedničkih poslova“, kaže prof. dr Đurić. „Može se reći da delujemo u dva pravca, jedno je naučnoistraživački rad, a drugi semenarstvo, proizvodnja, komercijalizacija i prodaja semena.“
Finansijsko pokriće drugih institucija
S obzirom na to da proizvodnja hrane i prehrambena sigurnost jedne zemlje zavise od saznanja stručnjaka poljoprivrednih instituta, važno je održati ove institucije i pružiti im podršku države. Kao i u razvijenim zemljama, instituti u Srbiji se delimično finansiraju iz budžeta, a delimično iz sopstvenih sredstava.
Dr Dejan Sokolović ističe da se finansiranje instituta u poslednjih nekoliko godina uglavnom odvija kroz projekte. Tokom prethodnih petnaest godina, Institut je učestvovao u više od 40 istraživačko-razvojnih projekata, finansiranih od strane resornog ministarstva i lokalnih samouprava, sa ciljem zaštite i efikasnijeg korišćenja poljoprivrednog zemljišta, posebno u oblasti stočarske proizvodnje.
U ove projekte su uključeni i farmeri iz cele zemlje, a analize kvaliteta zemljišta i stočne hrane, kao i primenjene mere na licu mesta, doprinose povećanju efikasnosti i konkurentnosti farmi. Sokolović naglašava značaj agromeliorativnih mera i izmenjene setvene strukture krmnih useva.
Iako se rad naučnih radnika finansira iz budžeta, plate ostalih zaposlenih i troškovi režija moraju biti pokriveni iz sopstvenih prihoda instituta. Dragana Latković, predsednica UO Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, ističe da država učestvuje sa svega oko 15% u finansiranju, dok se preostalih 85% obezbeđuje iz vlastitih izvora.
Institut se suočava s brojnim izazovima, uključujući visoke troškove semenke, đubriva, i hemijskih inputa, koje prate poljoprivrednu proizvodnju. Latkovićeva naglašava važnost projektnog finansiranja, a Institut je aktivan u brojnim domaćim i međunarodnim projektima, s ciljem unapređenja poljoprivrednih praksi i naučnih istraživanja.
Izvor: RTS
Pogledajte i: Kako obezbediti dovoljno kvalitetne hrane u Srbiji?